Mihailo Milić

OJ SVIJETLA MAJSKA ZORO, MAJKO NAŠA CRNA GORO, SINOVI SMO TVOG STIJENJA, I ČUVARI TVOG POŠTENJA, VOLIMO VAS BRDA TVRDA, I STRAVIČNE VAŠE KLANCE, KOJI NIKAD NE POZNAŠE, SRAMOTNOGA ROPSTVA LANCE, MAJKO NAŠA CRNO GORO! OJ SVIJETLA MAJSKA ZORO, MAJKO NAŠA CRNA GORO,DOK LOVĆENSKOJ NAŠOJ MISLI, NAŠA SLOGA DAJE KRILA, BIT ĆE GORDA BIT ĆE SLAVNA DOMOVINA NAŠA MILA, RIJEKA ĆE NAŠIH VALA, USKAČUĆI U DVA MORA,GLAS NOSITI OKEANU, DA JE VJEČNA CRNA GORA!!! Volio bih da sam soko, da uzletim ja visoko, i da vidim plavo more, i sva brda CRNE GORE!! Knez Janko: Ja mnim te je dočekâ lijepo? Vojvoda Draško: Ne lijepo, nego prelijepo! Obeća mi i što mu ne iskah. I pomislih kad od njega podjoh: blago meni jutros i dovijek, evo sreće za sve Crnogorce, dajbudi ću povest dosta praha da s' imaju čim biti s Turcima. Kad poslijed, sve ono izlinja, kâ da ništa ni zboreno nije. I posad mu ne bih vjerovao mlijeko je da reče bijelo. KUČI Grad je Medun sijed ko iz bajke, Ne zna mu se ni oca ni majke, Nit ko mu je takvo dao ime, Vjekovi su prohujali za njime, Tu Etlava Ilirska kraljica, Gencijava mlada udovica, Zaboravi zatvoriti vrata, Pa je bila silom primorata, Udati se za Rimskog legata, Tu su pusti vojvodini dvori, A u njima vječna zublja gori, Kučka djeca Markovoga soja, Svaki kaže: ,,TO JE KUĆA MOJA!¨